U paviljonu Gradske muzike u Herceg Novom sa uglednom profesorkom Svetlanom Gradinac upriličeno je „Veče besjedništva i retorike”. Razgovor s njom i publikom moderirala je novinarka Danijela Đonović.
„Pravilo za dobru besjedu je, ustani da te svi vide kada govoriš, govori glasno da te svi čuju, govori kratko da te svi vole i govori slikovito da te svi pamte”, rezimirala je Gradinac. Objasnila je da je retorika nauka koja doprinosi da besjedništvo bude bolje, te da je još Aristotel u 4.vijeku p.n.e. podijelo besjedništvo na sudsko, političko i prigodno.
– Dobar govornik mora imati uvod, razradu i zaključak. Međutim, savremeno govorništvo traži da govor nema klasičan uvod, ne mora da se počne sa „Poštovana gospodo”, nego direktno, in medias res, jer nam je jasno, da je današnja publika razmažena, da voli kratku besjedu, da se direktno uđe u suštinu, navede primjer i da se onda dalje obrazlaže, kazala je Gradinac.
Navodeći primjere čuvenih antičkih govornika, Demostena i Cicerona, slikovito je ukazala na koje se sve načine govorništvo može i mora uvježbavati, a govor tijela, facijalna ekspresija, popraviti do mjere da drže pažnju slušalaca, a govorniku daju samopouzdanje. Istakla je da se svaka besjeda brižljivo priprema, ma koliko slušaocima djelovala spontana. Od savremenih govornika, istakla je Vinstona Čerčila kao dobrog, kojeg kada su jednom pitali, koliko vremena troši na pripiremu govora, kazao: „Trošim vrijeme otkako sam se rodio”. Objasnila je, da su njegovi govori djelovali tako, da kao da ih je u tom trenutku smišljao, naglasivši da zapravo iza svega toga stoji mnogo rada, vježbanja i posvećenosti.
Osvrnula se i na ono što nam govornik saopštava, bilo da je riječ o medijima, portalima, internetu, vijestima koje dobijamo putem društvenih mreža i kako da razlikujemo argumentovan govor, od zamagljivanja i spinovanja, naglasivši da je i ovdje veoma važno i obrazovanje, informisanost i kritički odnos prema pojavi koja se mora sagledati iz svih uglova. Smatra, da je u ovom slučaju najvažnije razviti kritičko mišljenje, kako bi izbjegli da neko manipuliše nama, jer otkada je besjednipštva postoji i njegova zloupootreba.
Najbolji efekat govornik postiže kada djeluje i na racio i na emocije, a najgore što može da uradi jeste da upotrebljava poštapalice i retorske šumove, a dobre besjede nema, bez retorskog pitanja.
Kao primjer dobrog govornika, navela je protojereja-stavrofora Gojka Perovića, rektora Cetinjske bogoslovije.
– U Crnoj Gori su se iznjedrili mnogo bolji besjednici nego oni, koje sada imamo u Srbiji. Po mojoj ocjeni, izuzetan govornik je otac Gojko Perović. Zašto? Smiren je, a strastven. Izuzetno obrazovan. Poštuje sagovornika, ali argumentima brani ono u šta vjeruje i za šta se zalaže. Vrlo je elokventan, bez obzira da li se obraća publici na litijama, služeći u crkvi ili je u nekoj televizijskoj emisiji u dijalogu sa blagonaklonim novinarima, ili onima koji to nisu. On je dominantan i sugestivan. On zaista zrači. Zrači ljubavlju, istinoljubivošću, pravdoljubivošću, harizmatičnošću, smirenošću i znanjem. On me je oduševio. Slušala sam ga nekoliko puta, uživajući u njegovom govoru, istakla je Gradinac. Ona je prethodno navela da je „dinarski tip rječit i to se vidjelo sada na litijama. Sa velikom ljubavlju, podrškom i zadovoljstvom sam pratila litije i otkrivala mnoge govornike, čak i pjesnike koji su svojevrsnu novu epsku poeziju stvarali”, rekla je Gradinac.
Naredne godine, Gradinac će u saradnji sa Opštinom Herceg Novi, organizovati višednevnu školu retorike i besjedništva. K.M

---

Nema javnog nastupa bez treme
– Dobar govornik mora da bude obrazovan, da govori pravilnim jezikom, odnosno da vlada dikcijom i akcentuacijom i da bude samouvjeren. On mora da prihvati izazov. Ako prihvatite izazov, savladaćete tremu, ne prvi put, ali svaki put će biti sve lakše i savladaćete i steći samopouzdanje. Nema javnog nastupa bez treme, a kada je imate, ona je dobar saveznik, jer to znači da vam je stalo do onoga što želite da kažete. Samopouzdanje se stiče i dobrom pripremom. Nadalje, nema dobrog govora bez cenzure, odnosno kako se to popularno kaže dramske pauze. Kada govornik iskorači, ili zakorači, on tada ne govori, to je takođe odlika dobrog govornika. Prirodni talenat je uvijek dobrodošao, ali kroz rad, on daje najbolji rezultat, naglasila je Gradinac.